Najlepša sela u Srbiji – koje je najveće selo?

Seoski turizam u Srbiji sve je popularniji među domaćim turistima, posebno stanovnicima iz gradskih sredina, ali i radoznalim putnicima iz regiona i drugih zemalja.

Za naše urbane sugrađane, odlazak na selo znači ne samo odmor od gradske gužve, nego i najlepši način za upoznavanje lepota Srbije.

Posetiocima iz svih krajeva, uključujući i strane i domaće turiste, srpsko selo će se učiniti kao oaza tradicije, spokoja, nesebične gostoljubivosti, prelepe prirode i jednog sasvim drugačijeg načina života.

U današnje vreme, kada je ruralni turizam u punom jeku, i sela se pomalo modernizuju, a popularni su i originalni etno kompleksi, odnosno, etno-sela. Etno-sela su specifična kategorija seoskih domaćinstava razvijena za potrebe turizma.

Seoska idila retko koga može ostaviti ravnodušnim, a naša zemlja u tom pogledu zaista ima čime da se pohvali. U Srbiji postoji veoma veliki broj sela različitog tipa, pre svega u zavisnosti od regije u kojoj se naselja nalaze.

Srpsko selo je slika naše narodne tradicije i viševekovne kulture, odraz mentaliteta naroda sa ovog podneblja i njegove bogate istorije. Srpsko selo poznato je po izuzetnoj srdačnosti njegovih stanovnika i domaćina, ukusnoj domaćoj kuhinji i tradicionalnim proizvodima.

U mnogim seoskim naseljima održavaju se i lokalne manifestacije koje u sebi nose duh starih srpskih sela.

Ukoliko ste zainteresovani za seosku avanturu, sigurno se pitate koje selo da posetite. Izbor je veoma veliki, a mi govorimo o najvećim i najlepšim selima Srbije.

Najveća sela u Srbiji

U Srbiji postoji otprilike pet hiljada seoskih naselja, a ona se mogu razvrstati po svojoj veličini i drugim kriterijumima. Sela obično delimo na mala sela, srednja i velika sela, na osnovu broja stanovnika i površine.

Osim ove tri kategorije, postoje i sela koja se nazivaju patuljastim, budući da broje ispod stotinak stanovnika.

No, ova seoca mogu da budu izuzetno živopisna i interesantna za turiste, budući da je život u njima najčešće potpuno autentičan i karakterističan na kraj u kom se nalaze.

Kada je reč o najvećim selima, ona se većinski nalaze u okolini glavnog grada, u Vojvodini i u dolini Morave.

U ovim područjima, osnovni uslovi terena su veoma pogodni za razvoj i širenje naselja. Što se tiče najmanjih sela, ona se pretežno nalaze na jugu zemlje.

U nastavku ćemo predstaviti neka od najvećih sela u Srbiji, a mnoga od njih se mogu pohvaliti zanimljivom istorijom i pravom seoskom lepotom. Mnoga sela u Srbiji imaju neko karakteristično obeležje i simboliku.

Laćarak – Najveće selo u Srbiji

Laćarak pored Sremske Mitrovice važi za najveće srpsko selo. Ono ima veliki broj stanovnika, daleko iznad granice obično pripisivane seoskim naseljima. Po broju stanovnika, nalazi se prvo na listi najvećih srpskih sela.

Zbog broja stanovnika, ali i relativne blizine gradskim centrima, Laćarak je dosta urbanizovan. Ovo selo ima razvijenu infrastrukturu koja njegovim stanovnicima obezbeđuje sve što treba za udoban i obezbeđen život.

Selo Laćarak poznato je i po jednom ohrabrujućem podatku vezanom za njegovu veličinu. Ovo selo ima veću stopu nataliteta u odnosu na mortalitet, a zbog svoje mnogoljudnosti umalo nije postalo varoš, odnosno opština.

Prema izvoru iz 2019, u selu Laćarak živi preko 12 000 stanovnika, što je daleko više nego što se očekuje od jednog sela! U školu u Laćaraku ide više od hiljadu đaka, a drugi sadržaji u ovom ogromnom selu zahtevaju dosta investiranja i brige.

Međutim, Laćarak je ipak ostao u statusu sela, bez obzira na uložene napore u opštinsko organizovanje. Investicije su Laćarak izdvojile iz niza srpskih sela po još jednom osnovu osim veličine – ovo je prvo srpsko selo koje je dobilo takozvano ’pametno’ osvetljenje.

Laćarak ima svoj Dom kulture, svoju poštu i, ono što je veoma važno za jedno naselje, poseduje i bolnicu. Uopšte, ovo selo obiluje sadržajima koji zadovoljavaju potrebe njegovih stanovnika. Osim toga, zanimljiva je i priča o njegovom nastanku.

Selo Laćarak se prvi pot pominje u turskim tekstovima, pod nazivom Lak-jarak. Ovaj dvostruki naziv ima i dvojno poreklo, iz mađarskog i turskog jezika. Prva reč, lak, označava ’kuću’, na mađarskom jeziku. Druga, jarak, znači ’poklopac’, na turskom jeziku.

Kada spojimo ove dve reči dobijamo neobičnu konstrukciju ’poklopac na kući’. Postoji i druga tradicija o poreklu imena Laćarak, a vezana je za slovensku reč lođ, koja znači ’čamac’. Danas, mi za brod ili slično plovilo kažemo ’lađa’.

Prema ovom drugom tumačenju, poreklo imena sela Laćarak vezuje se na za bilo koju lađu. Reč je o lođu, lađi koja se zvala Rak.

Čurug – Selo sa vetrenjačama

Selo Čurug jedno je od većih sela u Srbiji, sa zanimljivom istorijom. Naime, na tlu ovog seoskog naselja, život je bio razvijen još u kameno doba. Na ovom mestu, postojalo je neolitsko naselje, a organizovani život je na čuruškoj zemlji bez prekida traje do današnjih dana.

Čurug se nalazi u južno-bačkom okrugu i pripada opštini Žabalj. Njegova karakteristična lepota vezana je za položaj na Staroj Tisi.

Jedna od karakteristika i simbola ovog sela su vetrenjače, po kojima je odavno bilo poznato. U selu Čurug posebno se ističi takozvana Rođina vetrenjača. Mehanizam Rođine vetrenjače koja se i danas nalazi u originalnom vlasništvu je iz devetnaestog veka.

Rođina vetrenjača je premeštana dva puta, a svoju sadašnju lokaciju dobila je početkom dvadesetog veka. Populacija u ovom selu bila je u porastu u devetnaestom veku i činili su je većinom Srbi pravoslavci.

Prva crkva u ovom selu bila je podignuta još u prvoj polovini osamnaestog veka; tada je to bila građevina sazdana od pletera. Pre Laćarka, ovo selo je dugo smatrano za najmnogoljudnije u našoj zemlji.

Sivac u Kuli – Selo malih industrija

Još jedno od velikih sela nalazi se u Vojvodini, a reč je o selu Sivac u opštini Kula. Ovo selo je prema dostupnim podacima treće u Srbiji po broju stanovnika. Selo Sivac ima interesantnu i, možemo reći, šarenoliku istoriju i populaciju.

Selo Sivac čine dva spojena naselja, poznata kao Stari Sivac i Novi Sivac, koja su naseljavali različiti stanovnici. Srpsko starosedelačko stanovništvo uglavnom je živelo u starom delu sela, a u novom su bili naseljeni Nemci.

U periodu posle Drugog svetskog rata, u novom delu sela naseljeno je i dosta Crnogoraca. Ovo selo živopisne istorije i populacije zanimljivo je u mnogim aspektima. Jedan od najinteresantnijih je njegov industrijski razvoj i potencijal.

Položaj sela Sivac je u saobraćajnom pogledu izvrstan, što je uslovilo i njegov industrijski razvoj. Još na samom početku dvadesetog veka, selo Sivac je dobilo svoju ciglanu, a dvadesetih godina dvadesetog veka, ovde je otvorena i prva šećerana!

Bajmok u Subotici – Nadomak Mađarske

Selo Bajmok se nalazi kod Subotice, kojoj i pripada, i u neposrednoj blizini granice sa susednom Mađarskom, što svakako doprinosi i njegovoj živopisnoj i specifičnoj kulturi. Selo Bajmok je prvi put pomenuto u nekim tekstovima iz petnaestog veka.

Interesantno ime ovog većeg subotičkog sela potiče od turske reči koja označava utvrđeni logor za vojsku, ali se naziv vezuje i za mađarske doseljenike. Bunjevci su ga nazvali Bajamok.

Kada je reč o starini ovog naselja, pretpostavlja se da su na tlu Bajmoka postojale naseobine još u veoma davno doba, čak u desetom veku pre Hrista, no, nisu obavljana potrebna istraživanja. Ono što je poznato u vezi sela Bajmok, jeste da su se u njemu naseljavali dobrovoljci iz Prvog svetskog rata.

Majur – Salaš kod Šapca

Šabački Majur je selo sa većinskim srpskim stanovništvom, naseljavanim u ovoj oblasti još od osamnaestog veka. U ovo selo dolazili su uglavnom bosanski doseljenici. Ime sela Majur potiče iz mađarskog jezika, ali je izvedeno iz nemačkog.

Značenje termina major je salaš. Salaši su, ka što verovatno znate, imanja koja se nalaze u poljima, van samih sela. Ovaj termin je u širokoj upotrebi u mađarskoj, a kod nas, u Vojvodini.

Banatsko Novo Selo – Pančevački zaselak

Banatsko Novo Selo pripada gradu Pančevu i kao i mnoga vojvođanska sela, nastalo je u osamnaestom veku. Ovo selo je formirano od dva manja, a njegovi osnivači su nemački doseljenici. To je uređeno selo, planski građeno prema nacrtima vojne uprave.

Čantavir – Staro bačko selo

Čantavir je selu u severnom delu Bačke, poznato još ih petnaestovekovnih izvora. Interesantan je osamnaestovekovni razvoj ovog sela, koje je početkom tog veka bilo pripijeno Subotici. U drugoj polovini veka, Subotici je bio izdat ukaz o naseljavanju određenih oblasti.

Ukaz se odnosio na oblasti Ludaš i Bajmok, ali je na kraju, umesto Ludaša, naseljen Čantavir. Ovo bačko selo je posebno lepo napredovalo u periodu između devetnaestog i dvadesetog veka i imalo je vrlo dobro razvijenu poljoprivredu.

Bačko Petrovo Selo – Na obalama Tise

Još jedno od većih srpskih sela nalazi se u Vojvodini. Reč je o Bačkom Petrovom Selu u opštini Bečej, naslonjenom na obale reke Tise. I ovde se mogu pronaći tragovi veoma ranih naseobina, sve do davnog kamenog doba.

Bačko  Petrovo Selo poznato je i po jednom vrlo interesantnom arheološkom otkriću. Reč je o avarskoj nekropoli, otkrivenoj šezdesetih godina prošlog veka. Tu su pronađeni i razni alati i predmeti iz kamene i bronzane ere.

Takođe, u Bačkom Petrovom Selu između ostalog su otkriveni ostaci sarmatskog oružja, koje danas možete videti u muzeju u Bečeju. Kao organizovana naseobina, ovo mesto je u izvorima zabeleženo još u srednjem veku, u jedanaestom veku.

Ovo vojvođansko selo je starije od tog perioda, a poznato je da je više puta bilo uništavano, pa ponovo podizano. Ovo selo je izgleda bilo vrlo dobro poznato u srednjem veku, i to uticajnoj aristokratiji, pa i samom ugarskom kralju.

Ugarski, odnosno mađarski kralj Bela uputio je na Peterovo naselje koje se, prema izvoru u kom se ovaj podatak pominje, nalazilo na samo šest kilometara od savremenog Bačkog Petrovog Sela.

Omoljica – Pančevačko selo

Pančevačko selo Omoljica dobro je poznato. U njemu se nalaze kuće koje su izgrađene još u osamnaestom veku, a u jednoj od zgrada datiranih u drugu polovinu istog veka bio je putnički karantin za pridošlice iz Srbije, a tada Turske imperije.

Jedan od posetilaca Omoljice kod Pančeva bio je i čuveni Vuk Karadžić.

Omoljica je poznata i po prirodnim bogatstvima i lepotama. Ovom selu pripada deo zemlje kroz koju protiče reka Ponjavica, koja je kategorizovana kao park prirode. U Omoljici su sedamdesetih godina dvadesetog veka pronašli i lekoviti izvor.

U blizini izvora, na lokalitetu su otkriveni i primerci panonske keramike, keltski artefakti, kao i predmeti koji se vezuju za rimsko i vizantijsko doba. Između ostalog, selo Omoljica je poznato i po lokalnom filmskom festivalu Žisel.

Jabuka – Na obali Tamiša

Selo Jabuka na obalama Tamiša još jedno je od najvećih srpskih sela, interesantno i zbog svoje istorije. Naime, selo jabuka se u izvorima javlja još u četrnaestom veku, a priča o njegovom osnivanju je bajkovita.

Prema svedočanstvima o osnivanju ovog sela, pretpostavlja se da su ga osnovali ribari, pošto su na obali reke naišli na lepo jabukovo drvo. Na ovom mestu podignute su i prve kuće. Kao i mnoga druga pomenuta sela, i selo jabuka ima svoju praistorijsku prošlost.

Arheološki podaci pokazuju da je i ovde postojalo naselje mnogo pre nego što se znalo za današnju Jabuku. Naseobina u Jabuci prošla je dve faze razvoja – Starčevačku i Vinčansku. Kroz svoju dugu istoriju, naselje je bilo i potpuno lišeno stanovnika.

U toku sedamnaestog veka, u Jabuci nije bilo nikoga, ali su se nakon Velike seobe Srba ljudi ovde ponovo naselili. U jednoj od ulica u Jabuci nalazi se kameni krst koji obeležava radost povodom povratka stanovnika u Jabuku, po begu od Turaka.

Najlepša sela Srbije

Mada neka od pomenutih sela možemo da uvrstimo i među veoma lepa srpska sela, izdvojili smo još nekoliko veoma interesantnih seoskih naselja koja ne spadaju u najveća, ali se mogu pohvaliti zaista autentičnom atmosferom i turističkim potencijalom.

Tršić – U Vukovom kraju

Selo Tršić je sigurno jedno od najbolje poznatih sela u Srbiji, ali i šire, budući da je ovo lepo naselje pod planinom Gučevo rodno mesto čuvenog Vuka Stefanovića Karadžića. Selo je pod zaštitom zakona, kao lokacija izvanrednog kulturno-istorijskog značaja, ali i bogate prirode.

Tršić odiše autentičnom devetnaestovekovnom atmosferom i predstavlja muzej na otvorenom. Jedna od atrakcija ovog naselja su Vukove mudre izreke ispisane na drvenim tablama. Tu je i drvena crkva, izgrađena po uzoru na stari devetnaestovekovni stil.

Jedna od atrakcija ovog kraja je i manastir Tronoša, koji svakako treba obići ukoliko se zaputite Vukovim stopama. Osim što ima veoma bogat kulturni i istorijski značaj, selo Tršić je poznato po besprekornom zelenilu i izuzetno raskošnoj prirodi.

Sopotnica – Duh tradicije

Selo Sopotnica važi za jedno od najlepših sela u našoj zemlji. To je selo takozvanog razbijenog tipa na obroncima planine Jadovnik, karakteristično po autentičnom starinskom građevinarstvu. U ovom selu doživećete stari seoski duh na najbolji način.

Ovo selo je poznato i po veličanstvenim Sopotničkim vodopadima. Raskošna priroda je ono što ovo planinsko selo čini neverovatnom atrakcijom za ljubitelje seoskog turizma i ljubitelje zelenila, šume i planine. Predeo je poznat i zbog brojnih starih vodenica.

Krčmar – U podnožju Maljena

Selo Krčmar se nalazi u podnožju planine Maljen i jedno je od mesta koje možete obići ukoliko dolazite na Divčibare. Ovo selo je puno predanja o kojima se možete informisati kod njegovih ljubaznih stanovnika.

U blizini sela Krčmar, a nedaleko od planinskog centra Divčibare nalazi se i najlepši vodopad u ovom kraju, jedan od najviših i najlepših u Srbiji. Reč je o prekrasnom vodopadu Skakalo. Pristup vodopadu nije jednostavan, ali vredi svakog uloženog napora.

Kamena gora – Prirodna oaza

Selo Kamena gora je biser na jugozapadu naše zemlje i jedno od turistički posećenijih mesta, i to iz mnogo razloga. Ovo selo je poznato po neverovatnom prirodnom ambijentu u kom se nalazi. To je planinsko selo na hiljadu metara nadmorske visine i veoma šumovito.

Ovo mesto je pravi ekološki raj i stanište brojnih vrsta divljih životinja i ptica. To su zastupljene i aktivnosti poput lova i ribolova, kao i kampovanje. Možemo reći da je Kamena gora idealna destinacija za ljubitelje seoskog turizma i aktivnog odmora.

Kamena gora je, kao i mnoga naša sela u kojima je prepoznat turistički potencijal, mesto gde možete uživati u fantastičnim organskim proizvodima. Osim toga, predeo je bogat čistom planinskom vodom.

Pored uživanja u prirodi, pešačenja i drugih aktivnosti, u selu kamena gora organizuju se i interesantni obilasci. Možete otići u obilazak takozvanog Svetog bora – reč je o najstarijem boru u ovom kraju, čija se starost procenjuje na pola milenijuma!

Dok ste u ovom kraju, možete obići i manastire Mileševa i Davidovica, a mnogi će vam rado preporučiti i da svratite u etno-selo Guvnište.

Budućnost srpskih sela

Mada je seoski turizam u porastu i pokazuje izvanredan potencijal, treba reći da se svetla budućnost ne smeši svakom srpskom seoskom naselju.

Naprotiv, opstanak preko hiljadu i dve stotine sela je ugrožen, odnosno, njihov broj stanovnika drastično opada.

Za neka od ovih sela predviđa se potpuni odliv, odnosno, nestanak stanovnika.

Međutim, novi trendovi pokazuju i da među mlađom populacijom ima sve više onih koji se odlučuju da buran gradski život zamene tradicionalnijim seoskim.

Veliki broj seoskog stanovništva i stanovnika manjih varošica odlazi u velike gradove, zbog posla i drugih sadržaja koji nudi gradska sredina. Veliki broj ljudi odlazi i u inostranstvo.

Kada je reč o mladim parovima i porodicama koji se opredeljuju za život na selu, možemo reći da su oni u seoski ambijent uneli kosmopolitski duh i osavremenili seoski život na način specifičan za ovo digitalno doba.

Mnogi od njih se bave poslovima u IT oblasti, odnosno, rade na daljinu, od kuće. Poljoprivredna delatnost, koja je nužna za opstanak sela kakvo jeste danas je u opadanju, mada nije zamrla.

Možemo reći da se srpsko selo danas suočava sa brojnim problemima, na neki način zarobljeno između dva vremena i dva sasvim različita načina života. Selo, kao i grad, trpi promene novog, digitalnog doba.

Život na selu nije jednostavan, ukoliko mislimo na tradicionalni seoski način života. Tu je zemlja koju treba obraditi, bašta koju treba održavati, životinje o kojima treba voditi računa, kuća i okućnica koji se ne smeju zapostaviti i mnogo toga drugog.

No, seoski život je miran, daleko usklađeniji sa prirodnim tokovima nego život u gradu. Mnoga ’gradska deca’ rado odlaze kod svoje rodbine na selo, da se odmore, povežu sa prirodom, sopstvenim porodičnim nasleđem i tradicijom.

Neki od njih odlučuju da se višene vrate u grad i da se posvete seoskom životu. Ovaj trend nije karakterističan samo za Srbiju i dešava se širom sveta.

Povratak tradicionalnim vrednostima i seoskom životu nesumnjivo je posledica zasićenosti urbanim, ubrzanim i bučnim.

Seoski turizam u Srbiji

Međutim, sa turističkog aspekta, srpska sela imaju veoma veliki potencijal, koji je važno prepoznati. Mnogi naši sugrađani se sve više opredeljuju za vikend posete ili odmor na selu, etno-selu i obilaske prirodnih lepota i sadržaja u okolini seoskih naselja.

Turizam takođe doprinosi i naporima lokalnog stanovništva da održi svoja naselja i način života.

Posetite neko od naših sela, pazarite domaće proizvode od ljubaznih domaćina i promovišite lepotu naše zemlje, tradicije i kulture.

Jedan naš slavni književnik napisao je jednom prilikom da su sela zapravo rajska zemlja, parče rajskog tla koje je Gospod spustio na našu zemlju. Njegove reči odnosile su se upravo na lepa i mirna srpska sela, čiji duh će vas u potpunosti osvojiti.

Dakle, ukoliko ste se umorili od burnog gradskog života i priželjkujete odmor na seoski način, a voljni ste da otkrijete kakve sve dragulje i turistički potencijal krije naša zemlja, toplo preporučujemo da obiđete neka od najvećih i najlepših srpskih sela.

Srodni tekstovi